“Ljepotica sa periferije grada” kako se davnih 60-tih i 70-tih godina prošloga vijeka zvala je Osnovna škola „Slavinovići. Osnovna škola „Slavinovići“ je interesantna po tome što su je pohađale mnoge generacije. U istim klupama osnovno obrazovanje su sticali i djedovi i njihovi unuci. Mnogi njeni bivši učenici su danas izuzetno uspješni ljudi (naučni radnici, privrednici, sportisti, političari
Javna ustanova Osnovna škola “Slavinovići” je počela sa radom 24.12.1945. godine. Od 18.05.1964. godine osnovne škola u Slavinovići nosi ime Osnovna škola “Amalija Lebeničnik” Tuzla. Amalija Lebeničnik živjela je u Slavinovićima radila je za radnički pokret, sarađivala je i dopisivala se sa Rozom Luksemburg i učestvovala u Njemačkoj revoluciji 1919., aktivna i u Narodnooslobodilačkom pokretu. Strijeljana u 66. godini života. 31.03.1993. godine naziv osnovnih škola OŠ “Amalija Lebeničnik” je dobila novo ime - OŠ “Slavinovići”.
Dugi niz godina škola je u procesu reforme obrazovanja i već šest godina se vrši implementacija devetogodišnjeg odgoja i obrazovanja. Konstantno se radi na uvođenju novih metoda i oblika rada, zatim uvođenju inkluzivne nastave, interaktivne nastave, projektne nastave i drugih savremenih trendova u nastavi. Također, vrši se konstantna edukacija nastavnog kadra, da bi se mogla kontinuirano pratiti reforma obrazovanja. Radi se na stalnom uređenju školskih prostorija i njihovom opremanju, tj. stvaranju boljih uslova za naše učenike. Osnovni cilj koji je naša škola postavila jeste da bude otvorena prema zajednici i prijemčiva za savremene tokove društvenog života. U takvoj školi obrazuju se i odgajaju slobodne, kreativne i komunikativne ličnosti. Ovaj cilj smo prenijeli u našu misiju: Mi pratimo moderne obrazovne trendove, težimo partnerstvu sa roditeljima i lokalnom zajednicom, a u centru svih naših aktivnosti je dijete. Sretna i zadovoljna djeca i roditelji su naš krajnji cilj. Naša parola je: Nova škola za novo vrijeme! Prvi školski objekat bio je smješten u zgradi Uprave narodnih dobara. Ova zgrada i danas postoji kao privatni stambeni objekat (pekara “Kabil”). Na početku rada škole upisana su dva odjeljenja. U jedno odjeljenje koje je brojalo 33 učenika upisana su prerasla djeca, od toga je I i II razred završilo za jednu godinu 28 učenika. Upisano je, takođe, i jedno odjeljenje dorasle djece i brojalo je 97 učenika. Prvi učitelj je bio Osman Hadžimehmedović. U školskoj 1946/47. godini škola je imala I, II i III razred sa 163 učenika. Školske 1947/48. godine postala je četverogodišnja škola sa ukupno 184 učenika. Uz zalaganje članova Mjesnog odbora, škola je 1948. godine preseljena u “Josipovac” u zgradu Srednje poljoprivredne škole (objekat na prostoru današnje “Voćarske” koji su do 1945. godine koristile časne sestre). Izvođenje nastave u nedovršenom novoizgrađenom objektu, tj. današnjem školskom objektu,počelo je školske 1959/60. godine. Školske 1963/64. godine školska zgrada je u potpunosti završena i tada je nastavu pohađalo 670 učenika. Godine 1965. Općinski odbor SSRNJ Tuzla proglasio je OŠ „Slavinovići“ za najuređeniju školu na terenu općine Tuzla i nagradio je sa 50.000 dinara.
Odlukom Zavoda za prosvjetu i kulturu Skupštine općine Tuzla od 18.05 1964. godine doneseno je Rješenje da se dotadašnji naziv osnovne škole u Slavinovićima promijeni i glasi Osnovna škola “Amalija Lebeničnik” Tuzla. Amalija Lebeničnik je rođena 1876. godine u Škofjoj Loki u siromašnoj radničkoj porodici. Kao žena rudara sa cijelom porodicom doselila se u Kreku 1924. godine, imala je šest sinova i jednu kćerku. Živjela je u Slavinovićima u kući željezničara Goste Lazarevića. Kao napredna žena neprekidno je radila za radnički pokret. Lično je sarađivala i dopisivala se sa Rozom Luksemburg i učestvovala u Njemačkoj revoluciji 1919. godine u Berlinu. Sa svojom djecom, koji su, također, bili komunisti učestvovala je aktivno i u Narodnooslobodilačkom pokretu od prvog dana. Izvršavajući jedan od zadataka bila je uhapšena od strane pristalica ustaškog režima i strijeljana u 66. godini života zajedno sa svojim sinom Andrejom, te revolucionarima Džemalom Mandžićem i Gostom Lazarevićem, 16.02.1942. godine.
Školske 1972/73. godine u školi su dograđene četiri nove učionice, čime su uslovi za rad znatno poboljšani za što je izdvojeno 1.100.000 dinara. Od tada pa sve do početka rata 1992. godine škola je postizala sve zapaženije rezultate u odgojno-obrazovnom radu. Za svoj rad škola je dobijala prestižn priznanja o kojima su izvještavali brojni mediji: Politika, Večernji list, Front slobode, TV Sarajevo i drugi. Početkom rata u Tuzli, tačnije 15.05.1992. godine, nastava u školi je prekinuta, ali je nastavljena već u jesen na nekoliko punktova, radi bezbjednosti učenika: u fabrici TUZKO (bivši Proleter), u Zlatiboru, u Hotelu Tehnograd, u Domu za djecu bez roditeljskog staranja, u zgradi bloka “A” na Sjenjaku i u privatnoj kući Nusreta Tupkušića u Gornjim Slavinovićima. Te godine u našu školu je došao veliki broj učenika prognanika iz susjednih općina: Vlasenice, Bratunca, Zvornika, Srebrenice i dr. Tokom rata 1992-95. godine u školi su bile smještene jedinice Armije RBiH, tako da škola nije mogla u potpunosti koristiti svoj prostor. Tokom ovog perioda nastava je često prekidana zbog svakodnevnog granatiranja grada. Na osnovu Odluke predsjedništva Skupštine općine .Tuzla od 31.03.1993. godine o promjeni naziva osnovnih škola na području općine Tuzla, OŠ “Amalija Lebeničnik” je dobila novo ime - OŠ “Slavinovići”. Po završetku rata došlo je do normalizacije uslova i rada u školi. Škola je postepeno renovirana i dovedena u prijašnje stanje. Međutim, veliki problem predstavljali su prostorni kapaciteti, jer je u to vrijeme škola imala veliki broj učenika. Školske 1995/96.godine u školi je bilo 39 odjeljenja, odnosno 1.362 učenika i radilo se u tri smjene. Takva situacija je trajala sve dok nije počela implementacija Projekta povratka prognanika njihovim prijeratnim domovima i tada dolazi do smanjenja broja učenika. U posljednjih nekoliko godina zbog niskog nataliteta došlo je do smanjenja broja učenika u školi, tako da danas imamo isti broj učenika kao školske 1962/63. godine.
Javna ustanova Osnovna škola “Slavinovići” je počela sa radom 24.12.1945. godine. Od 18.05.1964. godine osnovne škola u Slavinovići nosi ime Osnovna škola “Amalija Lebeničnik” Tuzla. Amalija Lebeničnik živjela je u Slavinovićima radila je za radnički pokret, sarađivala je i dopisivala se sa Rozom Luksemburg i učestvovala u Njemačkoj revoluciji 1919., aktivna i u Narodnooslobodilačkom pokretu. Strijeljana u 66. godini života. 31.03.1993. godine naziv osnovnih škola OŠ “Amalija Lebeničnik” je dobila novo ime - OŠ “Slavinovići”.
Dugi niz godina škola je u procesu reforme obrazovanja i već šest godina se vrši implementacija devetogodišnjeg odgoja i obrazovanja. Konstantno se radi na uvođenju novih metoda i oblika rada, zatim uvođenju inkluzivne nastave, interaktivne nastave, projektne nastave i drugih savremenih trendova u nastavi. Također, vrši se konstantna edukacija nastavnog kadra, da bi se mogla kontinuirano pratiti reforma obrazovanja. Radi se na stalnom uređenju školskih prostorija i njihovom opremanju, tj. stvaranju boljih uslova za naše učenike. Osnovni cilj koji je naša škola postavila jeste da bude otvorena prema zajednici i prijemčiva za savremene tokove društvenog života. U takvoj školi obrazuju se i odgajaju slobodne, kreativne i komunikativne ličnosti. Ovaj cilj smo prenijeli u našu misiju: Mi pratimo moderne obrazovne trendove, težimo partnerstvu sa roditeljima i lokalnom zajednicom, a u centru svih naših aktivnosti je dijete. Sretna i zadovoljna djeca i roditelji su naš krajnji cilj. Naša parola je: Nova škola za novo vrijeme! Prvi školski objekat bio je smješten u zgradi Uprave narodnih dobara. Ova zgrada i danas postoji kao privatni stambeni objekat (pekara “Kabil”). Na početku rada škole upisana su dva odjeljenja. U jedno odjeljenje koje je brojalo 33 učenika upisana su prerasla djeca, od toga je I i II razred završilo za jednu godinu 28 učenika. Upisano je, takođe, i jedno odjeljenje dorasle djece i brojalo je 97 učenika. Prvi učitelj je bio Osman Hadžimehmedović. U školskoj 1946/47. godini škola je imala I, II i III razred sa 163 učenika. Školske 1947/48. godine postala je četverogodišnja škola sa ukupno 184 učenika. Uz zalaganje članova Mjesnog odbora, škola je 1948. godine preseljena u “Josipovac” u zgradu Srednje poljoprivredne škole (objekat na prostoru današnje “Voćarske” koji su do 1945. godine koristile časne sestre). Izvođenje nastave u nedovršenom novoizgrađenom objektu, tj. današnjem školskom objektu,počelo je školske 1959/60. godine. Školske 1963/64. godine školska zgrada je u potpunosti završena i tada je nastavu pohađalo 670 učenika. Godine 1965. Općinski odbor SSRNJ Tuzla proglasio je OŠ „Slavinovići“ za najuređeniju školu na terenu općine Tuzla i nagradio je sa 50.000 dinara.
Odlukom Zavoda za prosvjetu i kulturu Skupštine općine Tuzla od 18.05 1964. godine doneseno je Rješenje da se dotadašnji naziv osnovne škole u Slavinovićima promijeni i glasi Osnovna škola “Amalija Lebeničnik” Tuzla. Amalija Lebeničnik je rođena 1876. godine u Škofjoj Loki u siromašnoj radničkoj porodici. Kao žena rudara sa cijelom porodicom doselila se u Kreku 1924. godine, imala je šest sinova i jednu kćerku. Živjela je u Slavinovićima u kući željezničara Goste Lazarevića. Kao napredna žena neprekidno je radila za radnički pokret. Lično je sarađivala i dopisivala se sa Rozom Luksemburg i učestvovala u Njemačkoj revoluciji 1919. godine u Berlinu. Sa svojom djecom, koji su, također, bili komunisti učestvovala je aktivno i u Narodnooslobodilačkom pokretu od prvog dana. Izvršavajući jedan od zadataka bila je uhapšena od strane pristalica ustaškog režima i strijeljana u 66. godini života zajedno sa svojim sinom Andrejom, te revolucionarima Džemalom Mandžićem i Gostom Lazarevićem, 16.02.1942. godine.
Školske 1972/73. godine u školi su dograđene četiri nove učionice, čime su uslovi za rad znatno poboljšani za što je izdvojeno 1.100.000 dinara. Od tada pa sve do početka rata 1992. godine škola je postizala sve zapaženije rezultate u odgojno-obrazovnom radu. Za svoj rad škola je dobijala prestižn priznanja o kojima su izvještavali brojni mediji: Politika, Večernji list, Front slobode, TV Sarajevo i drugi. Početkom rata u Tuzli, tačnije 15.05.1992. godine, nastava u školi je prekinuta, ali je nastavljena već u jesen na nekoliko punktova, radi bezbjednosti učenika: u fabrici TUZKO (bivši Proleter), u Zlatiboru, u Hotelu Tehnograd, u Domu za djecu bez roditeljskog staranja, u zgradi bloka “A” na Sjenjaku i u privatnoj kući Nusreta Tupkušića u Gornjim Slavinovićima. Te godine u našu školu je došao veliki broj učenika prognanika iz susjednih općina: Vlasenice, Bratunca, Zvornika, Srebrenice i dr. Tokom rata 1992-95. godine u školi su bile smještene jedinice Armije RBiH, tako da škola nije mogla u potpunosti koristiti svoj prostor. Tokom ovog perioda nastava je često prekidana zbog svakodnevnog granatiranja grada. Na osnovu Odluke predsjedništva Skupštine općine .Tuzla od 31.03.1993. godine o promjeni naziva osnovnih škola na području općine Tuzla, OŠ “Amalija Lebeničnik” je dobila novo ime - OŠ “Slavinovići”. Po završetku rata došlo je do normalizacije uslova i rada u školi. Škola je postepeno renovirana i dovedena u prijašnje stanje. Međutim, veliki problem predstavljali su prostorni kapaciteti, jer je u to vrijeme škola imala veliki broj učenika. Školske 1995/96.godine u školi je bilo 39 odjeljenja, odnosno 1.362 učenika i radilo se u tri smjene. Takva situacija je trajala sve dok nije počela implementacija Projekta povratka prognanika njihovim prijeratnim domovima i tada dolazi do smanjenja broja učenika. U posljednjih nekoliko godina zbog niskog nataliteta došlo je do smanjenja broja učenika u školi, tako da danas imamo isti broj učenika kao školske 1962/63. godine.